Pulmološki pregled u Beogradu
Pulmološki pregled je specijalistički pregled namenjen osobama koje imaju kašalj, otežano disanje, bol ili stezanje u grudima, zviždanje pri disanju, učestale respiratorne infekcije ili već dijagnostikovanu bolest pluća.
Pregled obavlja pulmolog, lekar specijalizovan za dijagnostiku, lečenje i praćenje bolesti pluća, bronhija i drugih delova donjih disajnih puteva. Na osnovu razgovora, kliničkog pregleda i postojeće medicinske dokumentacije, pulmolog procenjuje da li su potrebne dodatne analize i predlaže dalji plan lečenja ili praćenja.
U Prvoj Poliklinici možete zakazati pulmološki pregled u Beogradu, u Krunskoj 38 na Vračaru.
Šta je pulmološki pregled?
Pulmološki pregled podrazumeva uzimanje lične i porodične istorije bolesti, klinički pregled pulmologa, uvid u prethodnu medicinsku dokumentaciju i dijagnostičke nalaze, kao i upućivanje na dodatnu dijagnostiku ukoliko je ona potrebna.
Nakon procene stanja, pulmolog može postaviti dijagnozu, propisati ili prilagoditi terapiju, dati preporuke u vezi sa životnim navikama i odrediti vreme kontrolnog pregleda.
Pulmolog je najčešće specijalista interne medicine sa subspecijalizacijom iz pulmologije. Bavi se bolestima pluća, bronhija, plućne maramice i krvnih sudova pluća, kao i poremećajima disanja povezanim sa određenim hroničnim i sistemskim bolestima.

Kada je potreban pregled pulmologa?
Pulmologu bi trebalo da se obratite kada se pojave simptomi koji traju, ponavljaju se ili se postepeno pogoršavaju.
Najčešći razlozi za pregled su:
kašalj koji traje duže od dve do tri nedelje;
suv, nadražajni ili produktivni kašalj sa iskašljavanjem;
otežano disanje i osećaj nedostatka vazduha;
kratak dah pri naporu ili u mirovanju;
zviždanje, sviranje ili šištanje u grudima;
bol, pritisak ili stezanje u grudima;
povišena telesna temperatura praćena kašljem, slabošću i malaksalošću;
učestale ili produžene respiratorne infekcije;
iskašljavanje sukrvičastog sadržaja ili krvi;
smanjena tolerancija fizičkog napora;
osećaj da ne možete duboko da udahnete;
dugotrajan umor posle upale pluća ili druge respiratorne infekcije;
hrkanje, prekidi disanja tokom sna i izražena dnevna pospanost.
Pregled se savetuje i osobama koje već imaju astmu, HOBP, hronični bronhitis, bronhiektazije, plućnu fibrozu, sarkoidozu ili drugu hroničnu plućnu bolest, kako bi se procenilo trenutno stanje i proverila efikasnost terapije.
Pregled pluća kod pušača
Dugogodišnji pušači i bivši pušači trebalo bi da se jave pulmologu kada imaju uporan kašalj, promenu karaktera postojećeg kašlja, pojačano stvaranje i iskašljavanje sekreta, otežano disanje, ponavljane respiratorne infekcije ili slabiju toleranciju fizičkog napora.
Pregled je važan zato što duvanski dim vremenom oštećuje disajne puteve i plućno tkivo, dok se tegobe često razvijaju postepeno. Pacijent može nesvesno početi da se sporije kreće, izbegava stepenice ili pravi češće pauze, pa smanjenu sposobnost disanja pripisuje godinama, slaboj kondiciji ili telesnoj težini. Zbog toga se određene plućne bolesti mogu otkriti tek kada su simptomi već izraženiji.
Kod pušača se često ispituje postojanje hroničnog bronhitisa i hronične opstruktivne bolesti pluća – HOBP-a, koja obuhvata trajno suženje disajnih puteva i može biti praćena emfizemom. Mogu se javiti i učestale infekcije, pojačano lučenje sekreta, zviždanje u grudima i postepeni pad plućne funkcije. Pušenje je najčešći uzrok HOBP-a, a prestanak pušenja može usporiti dalje napredovanje bolesti.
Pregled se preporučuje i osobama koje su duže vreme bile izložene pasivnom pušenju, zagađenju vazduha, azbestu, silicijumskoj ili drugoj profesionalnoj prašini, hemijskim isparenjima i iritantnim gasovima, jer kombinacija više faktora može dodatno povećati rizik od oštećenja pluća.
Pulmolog na osnovu godina pacijenta, simptoma, broja godina pušenja, prosečnog broja popušenih cigareta i drugih faktora rizika procenjuje da li su potrebni spirometrija, rendgenski snimak, CT grudnog koša ili druge analize. Spirometrija može pokazati suženje disajnih puteva i pre nego što pacijent postane svestan značajnijeg ograničenja pri svakodnevnim aktivnostima.
Kada je potrebna hitna medicinska pomoć?
Redovni pulmološki pregled nije zamena za hitnu medicinsku pomoć.
Odmah se obratite hitnoj službi ukoliko se jave:
iznenadno i izraženo otežano disanje;
jak ili novonastao bol u grudima;
gušenje ili nemogućnost izgovaranja cele rečenice zbog nedostatka vazduha;
plavičasta boja usana ili kože;
gubitak svesti, izrazita omamljenost ili konfuzija;
obilnije iskašljavanje krvi;
naglo pogoršanje disanja kod osobe koja već ima plućnu bolest.

Pulmološki pregled započinje detaljnim razgovorom sa pacijentom. Pulmolog će vas pitati kada su simptomi počeli, koliko dugo traju, da li se javljaju stalno ili povremeno i šta ih pogoršava ili ublažava.
Važne informacije uključuju:
vrstu i trajanje kašlja;
izgled i količinu ispljuvka;
pojavu otežanog disanja u mirovanju ili pri naporu;
bol i stezanje u grudima;
povišenu temperaturu i učestale infekcije;
prisustvo alergija;
ranije bolesti pluća;
hronične bolesti srca i drugih organa;
prethodna bolnička lečenja i operacije;
terapiju koju trenutno koristite;
pušenje i dužinu pušačkog staža;
izloženost prašini, dimu, alergenima i zagađenom vazduhu;
plućne, alergijske i druge bolesti među bliskim srodnicima.
Nakon razgovora pulmolog prelazi na klinički pregled.
Klinički pregled pluća
Klinički pregled može da obuhvati:
procenu opšteg stanja pacijenta;
posmatranje načina i učestalosti disanja;
pregled oblika, pokretljivosti i simetrije grudnog koša;
opipavanje grudnog koša i, kada je potrebno, limfnih žlezda;
perkusiju, odnosno lagano lupkanje po grudnom košu;
slušanje pluća stetoskopom;
slušanje srca;
merenje krvnog pritiska, pulsa i telesne temperature;
pulsnu oksimetriju, odnosno merenje zasićenosti krvi kiseonikom.
Prilikom slušanja pluća lekar može zamoliti pacijenta da nekoliko puta duboko udahne i izdahne na usta. Na taj način procenjuje disajne šumove i proverava da li postoje zviždanje, oslabljeno disanje, pucketanje ili drugi neuobičajeni zvuci.
Na kraju pregleda pulmolog objedinjuje podatke iz razgovora, kliničkog nalaza i postojeće dokumentacije. Ukoliko je moguće, postavlja dijagnozu i preporučuje terapiju. Ako su potrebne dodatne informacije, predlaže dalju dijagnostiku.
Pregled je bezbolan i najčešće traje između 20 i 30 minuta, ali može trajati duže u zavisnosti od složenosti tegoba i količine dokumentacije.
Da li pulmološki pregled uključuje spirometriju?
Osnovni pregled pulmologa i spirometrija nisu ista usluga.
Spirometrija je funkcionalni test kojim se meri količina vazduha koju pacijent može da udahne i izdahne, kao i brzina izdisaja. Najčešće se koristi u dijagnostici i praćenju astme, HOBP-a i drugih poremećaja disajnih puteva.
Pulmolog može preporučiti spirometriju kada simptomi i klinički nalaz ukazuju na poremećaj plućne funkcije. U zavisnosti od organizacije pregleda i dostupnosti dijagnostike, test se može uraditi istog dana ili u naknadno zakazanom terminu.
Koje dodatne preglede može preporučiti doktor za pluća?
Kada na osnovu kliničkog pregleda i postojeće dokumentacije nije moguće pouzdano postaviti dijagnozu, pulmolog može preporučiti dodatnu dijagnostiku. U zavisnosti od simptoma i sumnje na određeno oboljenje, obrada može uključiti:
Pulsna oksimetrija
Pulsna oksimetrija je brzo, bezbolno i neinvazivno merenje zasićenosti krvi kiseonikom. Izvodi se pomoću malog senzora koji se najčešće postavlja na prst, a istovremeno može prikazati i frekvenciju pulsa.
Ovo merenje pulmologu daje početnu informaciju o tome da li pluća uspešno prenose kiseonik u krv. Može biti posebno značajno kod osoba sa otežanim disanjem, upalom pluća, HOBP-om, astmom, plućnom embolijom, intersticijskim bolestima pluća i drugim stanjima koja mogu smanjiti nivo kiseonika.
Na tačnost merenja mogu uticati hladni prsti, pokreti ruke, lak ili veštački nokti, slaba periferna cirkulacija i nepravilno postavljen senzor. Kada je potrebna preciznija procena gasova u krvi, lekar može preporučiti gasne analize arterijske krvi.
Spirometrija

Spirometrija je osnovni test plućne funkcije kojim se meri koliko vazduha pacijent može da izdahne i kojom brzinom ga izdiše. Tokom pregleda pacijent duboko udahne, a zatim što snažnije i potpunije izduva vazduh kroz usnik povezan sa spirometrom.
Test se najčešće koristi kada postoje dugotrajan kašalj, zviždanje u grudima, osećaj nedostatka vazduha ili slabija tolerancija fizičkog napora. Posebno je značajan u otkrivanju i praćenju astme, HOBP-a i drugih bolesti kod kojih dolazi do suženja disajnih puteva.
Spirometrija može pokazati da li postoji opstrukcija, odnosno otežano izbacivanje vazduha iz pluća, kao i koliko je poremećaj izražen. Koristi se i za praćenje toka bolesti, procenu dejstva terapije i kontrolu plućne funkcije kod osoba izloženih duvanskom dimu, prašini ili drugim profesionalnim štetnostima.
Za pouzdan rezultat važno je da pacijent pravilno izvede manevar, zbog čega se merenje obično ponavlja nekoliko puta. Normalan rezultat spirometrije ne isključuje svaku plućnu bolest, pa doktor po potrebi može preporučiti dodatna funkcionalna ili radiološka ispitivanja.
Bronhodilatatorni test
Bronhodilatatorni test predstavlja spirometriju koja se radi pre i nakon primene brzodelujućeg leka za širenje disajnih puteva. Posle prve spirometrije pacijent udahne bronhodilatator, sačeka određeno vreme, a zatim ponavlja test.
Poređenjem rezultata pulmolog procenjuje da li se protok vazduha značajno poboljšao nakon primene leka. Izraženije poboljšanje može govoriti u prilog promenljivom i reverzibilnom suženju disajnih puteva, što je važno u dijagnostici astme.
Test može biti koristan i kod pacijenata sa HOBP-om i drugim opstruktivnim poremećajima, ali njegov rezultat sam po sebi nije dovoljan za postavljanje dijagnoze. Tumači se zajedno sa simptomima, kliničkim pregledom, osnovnom spirometrijom i odgovorom na terapiju.
Pre izvođenja testa pacijent može dobiti uputstvo da određeni period ne koristi pojedine inhalatore. Terapiju ne treba prekidati samoinicijativno, već isključivo prema preporuci lekara.
Rendgenski snimak pluća i srca
Rendgenski snimak grudnog koša prikazuje pluća, srce, velike krvne sudove, disajne puteve, dijafragmu i koštane strukture grudnog koša. Često predstavlja prvi radiološki pregled kod dugotrajnog kašlja, otežanog disanja, bola u grudima ili sumnje na određeno plućno oboljenje.
Snimak može ukazati na zapaljenske promene u plućima, nakupljanje tečnosti ili vazduha oko pluća, proširenje srčane senke, određene tumorske promene i druge abnormalnosti. Može se koristiti i za praćenje oporavka nakon upale pluća ili toka već poznate bolesti.
Rendgenski snimak, međutim, ne prikazuje sve promene sa jednakom preciznošću. Manje ili rano nastale promene ponekad se ne mogu jasno uočiti, pa uredan rendgenski nalaz ne isključuje svako plućno oboljenje. Kada simptomi i dalje postoje ili nalaz zahteva detaljniju procenu, pulmolog može preporučiti CT grudnog koša.
CT pregled grudnog koša
CT pregled grudnog koša daje znatno detaljnije slojevite prikaze plućnog tkiva, bronhija, plućne maramice, limfnih čvorova, krvnih sudova i drugih struktura u grudnom košu. Može otkriti promene koje se ne vide dovoljno jasno na običnom rendgenskom snimku.
Najčešće se preporučuje kada je potrebno detaljnije ispitati nejasnu promenu na rendgenu, dugotrajan kašalj, neobjašnjivo otežano disanje, plućne čvoriće, intersticijske bolesti, bronhiektazije, tumorske promene ili komplikacije infekcija. U zavisnosti od medicinskog pitanja, pregled se može raditi bez kontrasta ili sa kontrastnim sredstvom.
Za procenu krvnih sudova pluća, na primer kod sumnje na plućnu emboliju, koristi se poseban CT protokol sa kontrastom. Kod pojedinih bolesti plućnog tkiva može se raditi visokorezolutivni CT – HRCT, koji omogućava detaljniju procenu sitnih struktura pluća.
CT se ne radi rutinski svakom pacijentu jer koristi veću dozu jonizujućeg zračenja od rendgenskog snimka. Opravdanost pregleda, izbor protokola i potrebu za kontrastom određuju lekar i radiolog na osnovu konkretne indikacije.
Laboratorijske analize
Laboratorijske analize mogu pomoći u proceni da li postoji zapaljenje, infekcija, alergijska reakcija, anemija ili drugo stanje koje bi moglo izazvati ili pogoršati respiratorne tegobe.
Pulmolog, u zavisnosti od simptoma, može preporučiti:
kompletnu krvnu sliku;
pokazatelje zapaljenja, kao što su CRP i sedimentacija;
biohemijske analize;
određivanje broja eozinofila i ukupnog ili specifičnog IgE kod sumnje na alergijsku bolest;
imunološke analize kod sumnje na autoimunske ili intersticijske bolesti pluća;
testove koagulacije i druge analize kada postoji odgovarajuća indikacija.
Rezultati laboratorije nisu specifični samo za plućne bolesti i ne tumače se izolovano. Njihov značaj zavisi od simptoma, kliničkog pregleda, radioloških nalaza i drugih dijagnostičkih testova.
Mikrobiološka analiza ispljuvka
Mikrobiološka analiza ispljuvka, odnosno sputuma, koristi se za traženje mikroorganizama koji mogu izazvati infekciju donjih disajnih puteva. Može biti potrebna kod dugotrajnog produktivnog kašlja, iskašljavanja gnojnog sadržaja, ponavljanih infekcija, bronhiektazija ili sumnje na tuberkulozu i druge specifične infekcije.
Uzorak bi trebalo da predstavlja sekret iskašljan iz donjih disajnih puteva, a ne samo pljuvačku iz usta. Zbog toga pacijent dobija uputstvo kako da pravilno prikupi uzorak, najčešće u sterilnu posudu i pre započinjanja antibiotske terapije, kada je to moguće.
U laboratoriji se mogu raditi mikroskopski pregled, kultura i testiranje osetljivosti bakterija na antibiotike. U zavisnosti od sumnje, uzorak se može analizirati i na mikobakterije, gljivice ili druge uzročnike.
Nalaz mikroorganizma ne mora uvek značiti da je upravo on izazvao bolest, jer uzorak prilikom iskašljavanja prolazi kroz usta i gornje disajne puteve. Zbog toga rezultate tumači lekar zajedno sa simptomima i ostalim nalazima.
Bronhoskopija

Bronhoskopija je endoskopska procedura koja omogućava direktan pregled grkljana, dušnika i bronhija pomoću tankog, savitljivog instrumenta sa kamerom. Bronhoskop se najčešće uvodi kroz nos ili usta, uz lokalnu anesteziju i, prema potrebi, sedaciju.
Procedura se može preporučiti kod iskašljavanja krvi, neobjašnjivog dugotrajnog kašlja, suženja disajnih puteva, sumnje na strano telo, ponavljanih upala u istom delu pluća ili promena uočenih na rendgenskom ili CT snimku.
Tokom bronhoskopije lekar može uzeti sekret, ispirak iz disajnih puteva, uzorak ćelija ili mali uzorak tkiva za mikrobiološku, citološku ili patohistološku analizu. Postupak zato može pomoći u dijagnostici infekcija, tumorskih promena, intersticijskih bolesti i drugih oboljenja.
Bronhoskopija nije deo rutinskog pulmološkog pregleda. Obavlja se samo kada postoji jasna indikacija, nakon prethodne procene zdravstvenog stanja, laboratorijskih analiza i radioloških nalaza.
Biopsija pleure ili plućnog tkiva
Biopsija podrazumeva uzimanje malog uzorka plućne maramice ili plućnog tkiva radi pregleda pod mikroskopom. Patohistološka analiza može pomoći u utvrđivanju prirode promena koje nije moguće pouzdano odrediti samo na osnovu snimaka i laboratorijskih nalaza.
Može se preporučiti kod sumnje na tumorsku bolest, određene intersticijske bolesti pluća, promene na pleuri, neobjašnjiv pleuralni izliv ili druga stanja kod kojih je za definitivnu dijagnozu potreban uzorak tkiva.
Uzorak se, u zavisnosti od mesta promene, može uzeti tokom bronhoskopije, iglom kroz zid grudnog koša pod kontrolom CT-a ili ultrazvuka, torakoskopskom ili hirurškom procedurom. Izbor metode zavisi od položaja i veličine promene, opšteg stanja pacijenta i procene lekarskog tima.
Biopsija se ne radi rutinski i preporučuje se tek kada očekivana dijagnostička korist opravdava moguće rizike postupka.
Testovi za poremećaje disanja tokom spavanja
Kod osoba koje glasno hrču, imaju zabeležene prekide disanja, bude se sa osećajem gušenja, pate od jutarnjih glavobolja ili izražene dnevne pospanosti, lekar može posumnjati na poremećaj disanja tokom spavanja.
Najčešći takav poremećaj je opstruktivna apneja u snu, kod koje tokom noći dolazi do ponavljanog sužavanja ili zatvaranja gornjih disajnih puteva. To može izazvati pad nivoa kiseonika, česta kratka buđenja i nekvalitetan san, iako pacijent često nije svestan prekida disanja.
Za ispitivanje se mogu koristiti poligrafija ili polisomnografija. Ovim testovima se tokom sna prate disanje, protok vazduha, nivo kiseonika, srčani ritam, pokreti grudnog koša i drugi parametri. Polisomnografija je sveobuhvatniji pregled i može uključiti praćenje moždane aktivnosti, faza sna i pokreta nogu.
Rezultati pokazuju koliko često dolazi do prekida ili smanjenja disanja i koliko su oni izraženi. Na osnovu nalaza lekar procenjuje težinu poremećaja i preporučuje odgovarajuće lečenje.
Nekim pacijentima biće dovoljan klinički pregled i praćenje, dok će kod drugih biti potrebna kombinacija funkcionalnih testova, laboratorijskih analiza i radiološke dijagnostike kako bi se pouzdano utvrdio uzrok tegoba.
Koje bolesti otkriva i tretira pulmolog?
Pulmološki pregled pomaže u dijagnostikovanju i praćenju akutnih i hroničnih bolesti pluća i disajnih puteva.
Najčešća stanja kojima se pulmolog bavi su:
Akutne i hronične respiratorne infekcije – Infekcije disajnih puteva mogu biti izazvane virusima, bakterijama i drugim mikroorganizmima. Pulmološka procena može biti potrebna kada simptomi dugo traju, često se ponavljaju, izazivaju otežano disanje ili postoji sumnja da je infekcija zahvatila pluća.
Bronhitis – Bronhitis predstavlja zapaljenje bronhija, odnosno disajnih puteva koji sprovode vazduh do pluća. Najčešće se ispoljava kašljem, sa ili bez iskašljavanja, osećajem nelagodnosti u grudima i ponekad zviždanjem pri disanju.
Upala pluća – Pneumonija je zapaljenje plućnog tkiva koje je najčešće izazvano bakterijskim ili virusnim infekcijama, ređe gljivicama i drugim uzrocima. Može biti praćena temperaturom, kašljem, bolom u grudima, malaksalošću i otežanim disanjem, dok težina bolesti zavisi od uzroka, obima zahvaćenosti pluća i opšteg stanja pacijenta.
Tuberkuloza – Tuberkuloza je zarazna bolest koju izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis, a najčešće zahvata pluća.
Posledice i komplikacije određenih virusnih infekcija – Nakon težih virusnih infekcija kašalj, zamaranje i osećaj nedostatka vazduha mogu potrajati i nakon završetka akutne faze bolesti. Pulmolog procenjuje da li je reč o produženom oporavku ili su nastale promene koje zahtevaju dodatno ispitivanje i lečenje.
Bronhijalna astma – Astma je hronična zapaljenska bolest disajnih puteva kod koje dolazi do njihovog povremenog suženja. Najčešći simptomi su epizode otežanog disanja, zviždanje u grudima, kašalj i stezanje u grudima, naročito noću, pri naporu ili nakon izlaganja određenim okidačima.
Hronična opstruktivna bolest pluća – HOBP je progresivna bolest kod koje je protok vazduha kroz disajne puteve trajno ograničen. Najčešće je povezana sa dugotrajnim pušenjem i ispoljava se hroničnim kašljem, iskašljavanjem, zamaranjem i postepenim pogoršanjem disanja.
Hronični bronhitis – Hronični bronhitis karakterišu dugotrajan produktivan kašalj i pojačano stvaranje sekreta u disajnim putevima. Često je povezan sa pušenjem i može predstavljati jednu od kliničkih manifestacija HOBP-a.
Emfizem pluća – Emfizem nastaje kada dođe do oštećenja zidova plućnih mehurića i smanjenja površine preko koje se razmenjuju kiseonik i ugljen-dioksid. Pacijenti najčešće primećuju postepeno pogoršanje nedostatka vazduha, prvo pri naporu, a kasnije i tokom lakših aktivnosti.
Bronhiektazije – Bronhiektazije su trajna proširenja i oštećenja bronhija u kojima se lakše zadržava sekret. Zbog toga se mogu javiti svakodnevno iskašljavanje veće količine sluzi, ponavljane infekcije, zamaranje i povremeno iskašljavanje krvi.
Upala plućne maramice – pleuritis – Pleuritis je zapaljenje tanke opne koja obavija pluća i unutrašnju stranu grudnog koša. Obično izaziva oštar bol koji se pojačava pri dubokom udahu, kašlju ili pokretima grudnog koša.
Pleuralni izliv – Pleuralni izliv predstavlja nakupljanje veće količine tečnosti između pluća i zida grudnog koša. Može nastati zbog upale pluća, bolesti srca, tumora, plućne embolije i drugih stanja, a često izaziva nedostatak vazduha i osećaj težine u grudima.
Intersticijske bolesti pluća – Ovo je široka grupa bolesti koje zahvataju tkivo između plućnih mehurića i potporne strukture pluća. Najčešće dovode do suvog kašlja, progresivnog nedostatka vazduha i smanjene sposobnosti pluća da prenose kiseonik u krv.
Plućna fibroza – Plućna fibroza podrazumeva stvaranje ožiljnog i zadebljalog tkiva u plućima, zbog čega ona postaju manje elastična. Tegobe se uglavnom razvijaju postepeno i uključuju suv kašalj, zamaranje i sve izraženije otežano disanje.
Sarkoidoza – Sarkoidoza je sistemska zapaljenska bolest kod koje se u različitim organima formiraju sitne nakupine zapaljenskih ćelija, a najčešće su zahvaćena pluća i limfni čvorovi grudnog koša. Tok bolesti je različit -kod nekih osoba promene se povlače, dok je kod drugih potrebno dugoročnije praćenje ili lečenje.
Pneumokonioze povezane sa izloženošću određenim vrstama prašine – Pneumokonioze su profesionalne bolesti pluća koje nastaju nakon dugotrajnog udisanja mineralne prašine, poput silicijumske, ugljene ili azbestne prašine. Mogu izazvati hronično zapaljenje, stvaranje ožiljaka u plućima, kašalj i postepeno pogoršanje disanja.
Pulmonalna hipertenzija – Pulmonalna hipertenzija predstavlja povišen pritisak u krvnim sudovima koji prenose krv kroz pluća. Može dovesti do nedostatka vazduha, umora, vrtoglavice, bola u grudima i opterećenja desne strane srca.
Plućna embolija i njene posledice – Plućna embolija nastaje kada krvni ugrušak, najčešće poreklom iz dubokih vena nogu, dospe u plućnu cirkulaciju i blokira krvni sud. Iznenadan nedostatak vazduha, bol u grudima, ubrzan puls ili iskašljavanje krvi zahtevaju hitnu medicinsku procenu.
Tumori pluća i bronhija – Tumorske promene mogu nastati u plućnom tkivu ili disajnim putevima i mogu biti dobroćudne ili zloćudne. Dugotrajan ili promenjen kašalj, iskašljavanje krvi, neobjašnjiv gubitak težine, bol u grudima i ponavljane upale pluća mogu zahtevati dodatnu radiološku i drugu dijagnostiku.
Poremećaji disanja tokom spavanja – Najčešći poremećaj iz ove grupe je opstruktivna apneja u snu, kod koje dolazi do ponavljanih prekida disanja usled zatvaranja gornjih disajnih puteva. Glasno hrkanje, gušenje tokom sna, jutarnje glavobolje i izražena dnevna pospanost mogu ukazivati na potrebu za ispitivanjem.
Respiratorne tegobe povezane sa alergijama – Alergeni poput polena, grinja, plesni i životinjske dlake mogu pokrenuti kašalj, zviždanje, stezanje u grudima i otežano disanje. Pulmolog procenjuje da li su tegobe povezane sa alergijskom astmom ili drugim oboljenjem disajnih puteva i po potrebi uključuje alergološku obradu.
Dugotrajne tegobe nakon upale pluća ili drugih infekcija – Kašalj, umor i slabija tolerancija napora mogu se zadržati određeno vreme nakon infekcije, naročito ako je bolest bila teža. Pregled je važan kada tegobe ne slabe, ponovo se pogoršavaju ili su praćene temperaturom, bolom u grudima i otežanim disanjem.
Sam pregled nije uvek dovoljan da se bolest definitivno potvrdi ili isključi. Konačna dijagnoza može zahtevati kombinaciju kliničkog nalaza, laboratorijskih analiza, testova plućne funkcije i radioloških ili drugih pregleda.
Kako se pripremiti za pulmološki pregled?
Za osnovni pulmološki pregled nije potrebna posebna priprema. Možete da jedete, pijete i uzimate redovnu terapiju, osim ukoliko ste od lekara dobili drugačije uputstvo.
Poželjno je da ponesete svu neophodnu dokumentaciju, poput prethodnih lekarskih izveštaja i nalaza, podataka o alergijama i spisak lekova koje koristite.
Nemojte samoinicijativno prekidati inhalacionu ili drugu terapiju pre pregleda.
Ako je zajedno sa pregledom zakazana spirometrija, možete dobiti posebna uputstva o pušenju, fizičkom naporu, obrocima i vremenu uzimanja inhalatora. Terapiju treba obustaviti samo kada to izričito preporuči lekar.
Pregled pluća Beograd – pulmolozi u Prvoj Poliklinici
Ukoliko tražite gde možete obaviti pregled pluća u Beogradu, Prva Poliklinika nalazi se u Krunskoj 38, na Vračaru.
Naše odeljenje pulmologije okuplja iskusne lekare i pruža individualan pristup dijagnostici, lečenju i praćenju bolesti pluća i disajnih puteva.
Preglede obavljaju:
dr Danica Ivković, pulmolog;
doc. dr Spasoje Popević, pulmolog.
Izbor pulmologa ne bi trebalo da se zasniva samo na tome ko se oglašava kao „najbolji pulmolog u Beogradu“. Važnije je proveriti stručnu oblast lekara, iskustvo sa problemom zbog kojeg dolazite, kvalitet komunikacije, dostupnost potrebne dijagnostike i mogućnost daljeg praćenja.
Na profilima lekara pacijenti mogu pronaći informacije o obrazovanju, stručnom iskustvu i oblastima posebnog interesovanja.
Benefiti pravovremenog pulmološkog pregleda
Pulmološkim pregledom može se utvrditi uzrok tegoba, proceniti ozbiljnost problema i odrediti odgovarajući plan dalje dijagnostike ili lečenja.
Pravovremena procena posebno je važna kada kašalj, otežano disanje i drugi simptomi ne prolaze, ponavljaju se ili ograničavaju svakodnevne aktivnosti.
U zavisnosti od dijagnoze, pulmolog može dati preporuke koje se odnose na:
pravilno korišćenje inhalatora;
prestanak pušenja;
smanjenje izloženosti duvanskom dimu i zagađenju;
izbegavanje profesionalne prašine i drugih iritansa;
zaštitu od poznatih alergena;
fizičku aktivnost prilagođenu zdravstvenom stanju;
vežbe disanja i plućnu rehabilitaciju;
smanjenje rizika od novih infekcija;
redovno uzimanje propisane terapije;
kontrolne preglede i praćenje plućne funkcije.
Saveti se prilagođavaju dijagnozi, godinama, opštem zdravstvenom stanju i mogućnostima svakog pacijenta.
Najčešća pitanja pacijenata
Koliko traje pulmološki pregled?
Pregled najčešće traje od 20 do 30 minuta. Kod pacijenata sa složenijim tegobama, većim brojem prethodnih nalaza ili više hroničnih bolesti može trajati duže.
Da li mi je potreban uput za privatni pregled pulmologa?
Za privatni pulmološki pregled najčešće nije potreban uput. Pregled se zakazuje direktno u poliklinici.
Da li se na pregledu odmah radi spirometrija?
Ne obavezno. Spirometrija je zaseban test plućne funkcije i radi se kada lekar proceni da je potrebna ili kada je unapred zakazana kao deo pregleda ili paketa.
Mogu li da dođem na pregled bez prethodnih snimaka?
Da. Prethodni snimci nisu uslov za pregled. Ipak, ukoliko ih imate, ponesite ih zajedno sa izveštajima, jer lekaru mogu pomoći da uporedi ranije i sadašnje stanje.
Da li se pluća mogu proveriti samo slušanjem stetoskopom?
Slušanje pluća je važan deo pregleda, ali nije uvek dovoljno da se bolest potvrdi ili isključi. U zavisnosti od simptoma, mogu biti potrebni spirometrija, rendgen, CT, laboratorijske ili druge analize.
Da li se kod pulmologa može proveriti astma?
Da. Pulmolog procenjuje simptome koji mogu ukazivati na astmu, kao što su povremeno zviždanje, stezanje u grudima, noćni kašalj i otežano disanje. Za potvrdu dijagnoze često su potrebni spirometrija i dodatni funkcionalni testovi.
Da li pulmolog leči alergijski kašalj?
Pulmolog može proceniti da li je kašalj povezan sa astmom, preosetljivošću disajnih puteva ili drugim plućnim problemom. Kada postoji sumnja na alergiju, može preporučiti alergološki pregled i odgovarajuće testiranje.
Pulmologija u Prvoj Poliklinici
Naše odeljenje pulmologije okuplja iskusne stručnjake i nudi savremeni, sveobuhvatan pristup vašem zdravlju.
Naša poliklinika nudi specijalističke usluge u različitim oblastima. Rezervišite svoj pregled već danas i saznajte kako možemo da vam pomognemo!

